Newsletter
Moj nalog
☰
O meni Kontakt Resursi ▾ Teme ▾
Programi ▾
Newsletter
Moj nalog

Strah – ono što pokušavamo da sačuvamo

Postoje trenuci kada znamo šta želimo, a ipak ne uspevamo da napravimo korak prema tome. Želimo promenu, drugačiji odnos, novi posao ili više prostora za sebe, ali kada se pojavi prilika da nešto zaista promenimo, počinjemo da sumnjamo, analiziramo i tražimo razloge da još malo sačekamo.

Govorimo sebi da nije pravi trenutak, da moramo još nešto da razmislimo ili da ćemo biti spremniji kada budemo imali više sigurnosti. A onda prođe vreme, a mi ostajemo tamo gde jesmo.

Kroz svoj dugogodišnji terapeutski rad mnogo puta sam imala priliku da vidim koliko strah može da utiče na čoveka. Ne samo na njegova osećanja već i na odluke koje donosi, odnose koje gradi i način na koji doživljava sebe. Nekada nam je jasno čega se plašimo, dok u drugim situacijama strah ne prepoznajemo odmah. Može se pokazati kroz potrebu da sve držimo pod kontrolom, stalno preispitivanje sebe, odlaganje odluka ili osećaj da nismo spremni za nešto što zapravo želimo.

Zato mislim da strah ne treba posmatrati samo kao nešto što moramo da prevaziđemo. Pre nego što pokušamo da ga promenimo, vredi zastati i zapitati se šta se iza njega krije. Šta pokušavamo da sačuvamo? Od čega želimo da se zaštitimo? I da li nas strah upozorava na stvarnu opasnost ili nas sprečava da napravimo korak koji nam je važan?

Strah od odbacivanja - da li sam dovoljno dobra da me prihvate?

Strah od odbacivanja često nas navodi da radimo stvari koje zapravo ne želimo. Teško nam je da kažemo „ne”, pa pristajemo na usluge i obaveze čak i kada smo umorni i imamo dovoljno svojih briga. Unapred razmišljamo kako će drugi reagovati na naše odluke, šta će pomisliti i da li ćemo ih razočarati. Ponekad čak odustanemo od onoga što želimo samo da ne bismo bili pogrešno shvaćeni.

Iza takvog ponašanja često se krije pitanje: Da li sam dovoljno dobra da me prihvate?

Način na koji doživljavamo sebe oblikuje se kroz različita životna iskustva. Ako smo tokom odrastanja prihvatanje dobijali uglavnom onda kada smo bili poslušni, uspešni ili ispunjavali očekivanja drugih, moguće je da smo naučili da svoju vrednost povezujemo sa tuđim zadovoljstvom.

Naravno, strah od odbacivanja ne mora uvek da potiče iz detinjstva. Na njega mogu uticati i kasniji odnosi, razočaranja i iskustva u kojima smo se zaista osećali odbačeno. Ipak, kada se određeni obrazac ponavlja, možemo početi da očekujemo odbacivanje čak i onda kada za to nemamo dovoljno razloga. Nečije neslaganje doživljavamo kao neprihvatanje, tuđe neraspoloženje povezujemo sa sobom, a izostanak odgovora na poruku pokreće čitav niz pitanja o tome šta smo pogrešili.

Važno je da razumemo da tuđe ponašanje ne govori uvek nešto o nama. Neće nas svi razumeti niti će se svi slagati sa našim izborima. Naša vrednost ne može da zavisi samo od toga da li nas drugi prihvataju.

Iz ugla energetskog rada, posebno mi je važno da primetimo koliko energije trošimo pokušavajući da se prilagodimo drugima. Kada stalno pratimo tuđe reakcije, sve manje prostora ostaje za ono što mi zaista osećamo i želimo.

Zato se povremeno zapitajte: Da li ovo radim zato što mi je važno ili zato što se plašim da ću izgubiti nečije prihvatanje ako postupim drugačije?

Strah od napuštanja - da li će ostati uz mene?

Strah od odbacivanja često je povezan sa strahom od napuštanja, ali između njih postoji važna razlika. Kod odbacivanja se pitamo da li smo dovoljno dobri da nas prihvate, dok se kod napuštanja više plašimo da će osoba koju volimo otići i da ćemo ostati sami.

Ovaj strah posebno dolazi do izražaja u bliskim odnosima. Zamislite da vam partner jednog dana odgovara na poruke kraće nego inače. Možda je umoran, zabrinut zbog posla ili jednostavno nema dobar dan. Ipak, vi počinjete da razmišljate da li se nešto promenilo, da li se udaljava ili više ne oseća isto prema vama. Misli se nižu, a sa njima raste i nemir.

Naravno, nekada u odnosu postoje stvarni problemi koje ne treba zanemarivati. Međutim, kada je strah od gubitka snažan, možemo početi da tražimo stalnu potvrdu ljubavi, da se prilagođavamo više nego što nam prija ili da prećutkujemo ono što nas povređuje jer se plašimo da bismo time mogli da ugrozimo odnos.

Nekada ostajemo i u odnosima koji nas iscrpljuju, jer nam pomisao da budemo sami deluje teže od nezadovoljstva koje već osećamo.

Ovakvi obrasci mogu biti povezani sa različitim iskustvima, od odnosa u kojima nismo osećali dovoljno sigurnosti do kasnijih razočaranja i gubitaka. Važno je, međutim, da ne tražimo krivca niti da sebe određujemo kroz ono što nam se dogodilo. Mnogo je korisnije da razumemo kako danas reagujemo kada se pojavi strah od gubitka.

Možemo da volimo nekoga, a da istovremeno ostanemo povezani sa sobom. Bliskost ne znači da moramo stalno da proveravamo da li smo voljeni, niti da svoju sigurnost u potpunosti prepustimo drugoj osobi. Postoji razlika između toga da želimo nekoga u svom životu i uverenja da bez te osobe ne možemo da budemo dobro.

Strah od nepoznatog - šta ako pogrešim?

Ponekad se dugo žalimo na neku životnu situaciju, a onda, kada se pojavi mogućnost da je promenimo, odjednom počinjemo da pronalazimo razloge zbog kojih to ipak nije dobra ideja.

Neko želi da promeni posao, ali se plaši da se neće snaći na novom radnom mestu. Neko želi da pokrene svoj posao, ali čeka trenutak kada će biti potpuno siguran da neće pogrešiti. Neko oseća da je prerastao odnos u kojem se nalazi, ali ne zna kako bi izgledao život nakon odlaska.

Često mislimo da se plašimo promene, a zapravo se plašimo nepoznatog.

Poznato nam pruža određenu sigurnost, čak i kada u njemu nismo zadovoljni. Znamo šta možemo da očekujemo, kako funkcionišemo i na šta smo navikli. Promena nas uvodi u prostor u kojem još nemamo odgovore. Šta ako pogrešim? Šta ako izgubim ono što sada imam? Šta ako nisam sposobna za ono što želim?

Pokušavamo da unapred predvidimo svaki mogući ishod i pripremimo se za sve što bi moglo da se dogodi. Međutim, potpuna sigurnost uglavnom ne dolazi.

To ne znači da treba nepromišljeno da ulazimo u promene. Strah ponekad može da nas upozori da nešto treba pažljivije da sagledamo. Važno je da naučimo da razlikujemo oprez od odustajanja koje dolazi iz straha.

Možda ne moramo odmah da promenimo ceo svoj život. Dovoljno je da istražimo mogućnost koja nas privlači ili napravimo jedan mali korak prema nečemu što već dugo odlažemo.

Nekada sigurnost ne dolazi pre nego što krenemo. Dolazi kroz iskustvo koje stičemo kada napravimo prvi korak.

Strah od gubitka i smrti - kako sačuvati ono što volimo?

Postoje strahovi koji su duboko povezani sa našom potrebom da sačuvamo ono što volimo i što nam daje osećaj sigurnosti. Plašimo se da izgubimo bliske ljude, zdravlje, posao ili način života na koji smo navikli.

Nekada počinjemo unapred da proživljavamo događaje koji se još nisu dogodili. Brinemo da li će naše dete biti dobro, šta će biti sa roditeljima kada ostare ili kako ćemo se snaći ako izgubimo nešto što nam je važno. Misli su već otišle u budućnost, a mi počinjemo da osećamo bol zbog nečega što se možda nikada neće dogoditi.

Postoji razlika između toga da preduzmemo ono što možemo i toga da svakodnevno živimo u strahu od mogućeg gubitka.

Strah od smrti posebno nas suočava sa prolaznošću života i granicama naše kontrole. Nekada se ne plašimo samo smrti, već i bola, odvajanja od ljudi koje volimo ili pomisli da nećemo imati dovoljno vremena da uradimo ono što nam je važno. Ne postoje jednostavne rečenice koje mogu da uklone takve strahove. Gubitak i prolaznost deo su ljudskog iskustva i svako od nas na njih reaguje na svoj način.

Ipak, ponekad možemo da se zapitamo koliko života provodimo plašeći se da ćemo izgubiti ono što imamo, umesto da budemo prisutni u tome dok je tu.

Deca odrastaju, roditelji stare, odnosi se menjaju. Život ne ostaje zauvek isti. Sve to može da nas rastuži, ali i da nas podseti koliko je važno da ne odlažemo baš sve za neko buduće vreme. Da provedemo vreme sa ljudima koji su nam važni, kažemo ono što osećamo i napravimo prostor za ono što nas raduje.

Iz ugla energetskog terapeuta, kada radimo sa strahom, važno mi je da razumemo gde tražimo sigurnost i koliko je ona povezana sa stvarima koje ne možemo u potpunosti da kontrolišemo. Nekome oslonac pružaju bliski odnosi, nekome vera, nekome osećaj smisla, a nekome podrška koju dobija kroz razgovor i rad na sebi. Važno je da pronađemo ono što nam pomaže da se vratimo životu koji se odvija sada.

Strah ne živi samo u našim mislima?

Kada govorimo o strahu, važno je da pogledamo i šta se događa u našem telu.

Možemo biti svesni da neka situacija nije opasna, a ipak osećati napetost. Srce ubrzano kuca, stomak se steže, disanje postaje pliće ili imamo osećaj da ne možemo da se opustimo.

U stresnim situacijama nervni sistem učestvuje u proceni opasnosti i priprema telo da reaguje. Nekada se pripremamo za borbu, postajemo napeti i razdražljivi ili imamo potrebu da preuzmemo kontrolu. Nekada pokušavamo da pobegnemo od neprijatnosti, izbegavamo razgovore i odlažemo odluke. A ponekad se blokiramo i ne uspevamo da uradimo ono što bismo želeli.

Možda vam se dogodilo da neko pređe vašu granicu, a vi u tom trenutku ne uspete da kažete šta vam smeta. Tek kasnije, kada ostanete sami, dolaze vam sve rečenice koje ste želeli da izgovorite. Takve reakcije nisu uvek svesno izabrane. Na njih mogu uticati okolnosti, intenzitet stresa i ranija iskustva.

Zato je važno da ne osuđujemo sebe zbog načina na koji reagujemo, već da počnemo da prepoznajemo šta se u nama događa.

Iz ugla energetskog rada, pažnju posvećujemo i unutrašnjem osećaju oslonca, prisutnosti i povezanosti sa sobom. To podrazumeva da oslušnemo telo, primetimo napetost i istražimo šta nam je potrebno u trenutku kada se osećamo ugroženo ili preplavljeno.

Nekada je dovoljno da zastanemo i usmerimo pažnju na disanje. Nekada nam je potrebno da postavimo granicu, razgovaramo sa nekim kome verujemo ili potražimo stručnu podršku. Ako su telesni simptomi intenzivni, novi ili uporni, važno je da ih sagledamo i iz zdravstvenog ugla, a ne da ih automatski pripisujemo strahu.

Kako da razvijemo drugačiji odnos prema strahu?

Mislim da cilj nije da postanemo ljudi koji se ničega ne plaše. Strah je deo našeg iskustva i ponekad nam daje važnu informaciju. Mnogo je korisnije da naučimo da ga prepoznamo i razumemo šta se krije iza njega.

Kada se uplašimo, možemo da zastanemo i zapitamo se šta se sada zaista događa, a šta zamišljamo da bi moglo da se dogodi. Da li nas strah upozorava na nešto što treba ozbiljno da sagledamo ili nas sprečava da uradimo nešto što nam je važno?

Nećemo uvek odmah imati odgovor. Ponekad će nam biti potrebno vreme, a nekada razgovor sa nekim ko može da nam pruži podršku i drugačiju perspektivu. Važno je i da ne pokušavamo na silu da uklonimo strah. Možemo da priznamo sebi da smo uplašeni, a da istovremeno istražimo šta nam je potrebno da bismo se osećali sigurnije.

Kroz svoj rad često vidim koliko znači kada prestanemo da se borimo protiv sebe i počnemo da se pitamo šta se u nama događa. Umesto pitanja „Zašto sam ovakva?”, možemo da postavimo drugačije pitanje: „Šta mi je sada potrebno?”

Možda je potrebno da naučimo da postavljamo granice. Možda da prihvatimo da ne možemo svima da se dopadnemo. A možda je dovoljno da napravimo jedan mali korak prema nečemu što želimo, iako još nemamo sve odgovore.

Ne moramo odmah da promenimo ceo svoj život. Dovoljno je da počnemo da primećujemo trenutke u kojima strah odlučuje umesto nas i da polako učimo da imamo i druge mogućnosti.

Kada strah prestane da odlučuje umesto nas

Iza mnogih naših strahova nalazi se nešto što nam je važno. Želimo da budemo prihvaćeni, voljeni i sigurni. Želimo da sačuvamo bliskost i ono što nam daje osećaj pripadnosti.

Zato strah ne moramo da posmatramo kao neprijatelja. Možemo da pokušamo da razumemo šta nam govori, a zatim da proverimo da li nas način na koji nas štiti i dalje podržava ili nas ograničava.

Možemo da budemo pažljivi prema sebi, a da ne odustanemo od onoga što želimo. Da se plašimo, a ipak kažemo šta mislimo. Da postavimo granicu, pokušamo nešto novo ili napravimo promenu za koju osećamo da nam je potrebna.

Ne možemo uvek da kontrolišemo šta će se dogoditi u našem životu. Ali možemo da učimo kako ćemo se odnositi prema onome što osećamo i kako ćemo postupati u skladu sa onim što nam je važno.

Možda strah neće nestati svaki put kada odlučimo da napravimo novi korak.

I ne mora.

Ponekad je dovoljno da ga prepoznamo, razumemo i ne dozvolimo mu da bude jedini glas koji slušamo kada odlučujemo o svom životu.

19. novembar 2026.

Strah – ono što pokušavamo da sačuvamo

Strah – ono što pokušavamo da sačuvamo Postoje trenuci kada znamo šta želimo, a ipak ne uspevamo da napravimo korak prema tome. Želimo promenu, […]

12. novembar 2026.

Kako telo donosi odluke pre nego što ih postanemo svesni? Šta nam otkriva Iowa Gambling Task?

Kako telo donosi odluke pre nego što ih postanemo svesni? Šta nam otkriva Iowa Gambling Task? U prethodnom tekstu govorili smo o tome kako […]

5. novembar 2026.

Šta nam neuronauka govori o intuiciji

Šta nam neuronauka govori o intuiciji Verujem da vam se desilo bar nekoliko puta u životu da upoznate neku osobu i već pri prvom […]

29. oktobar 2026.

Intuicija ne predviđa budućnost. Ona vas usklađuje sa njom.

Intuicija ne predviđa budućnost. Ona vas usklađuje sa njom. Jedna od najvećih zabluda o intuiciji jeste da ona služi da unapred saznamo šta će […]

22. oktobar 2026.

Intuicija nikada ne viče. Zato mnogi prestanu da je čuju.

Intuicija nikada ne viče. Zato mnogi prestanu da je čuju. Postoji jedno pitanje koje često dobijam. "Ako je intuicija toliko važna, zašto ne govori […]

15. oktobar 2026.

Emocija koja najčešće utišava intuiciju

Emocija koja najčešće utišava intuiciju Klijenti me često pitaju: "Kako da bolje čujem svoju intuiciju?" A ja im gotovo uvek postavim drugo pitanje: Da […]

Kada mislite da vas vodi intuicija, a zapravo vas vodi potreba za kontrolom

8. oktobar 2026.

Kada mislite da vas vodi intuicija, a zapravo vas vodi potreba za kontrolom

Kada mislite da vas vodi intuicija, a zapravo vas vodi potreba za kontrolom Postoji jedan energetski centar koji izuzetno snažno utiče na način na […]

1. oktobar 2026.

Kada vas telo upozorava, a kada vam intuicija pokazuje put?

Kada vas telo upozorava, a kada vam intuicija pokazuje put? Jedna od najvećih zabluda o intuiciji jeste da je svaki snažan osećaj u telu […]

23. septembar 2026.

Zašto nekada ne čujemo svoju intuiciju?

Zašto nekada ne čujemo svoju intuiciju? Većina ljudi veruje da je intuicija nešto što se nalazi u našem umu ili u "trećem oku", moje […]

17. septembar 2026.

Intuicija je glas koji treba da naučite da čujete

Intuicija je glas koji treba da naučite da čujete Kada ljudi govore o intuiciji, najčešće čujem jednu rečenicu: "Treba samo da slušaš svoj unutrašnji […]

10. septembar 2026.

Dobrodošli u moj newsletter

Dobrodošli u moj newsletter Postoje pitanja koja ne postavljamo zato što ne znamo odgovor, već ih postavljamo zato što osećamo da odgovor već negde […]

15. mart 2023.

Vaše šesto čulo – intuicija

Koliko koristimo šesto čulo i kako sa njim komuniciramo? Svaki čovek na planeti Zemlji poseduje pet čula u koja niko ne sumnja. O šestom […]

Spremni na promenu?

Zakažite besplatnu konsultaciju

Učitavamo slobodne ponedeljke…